|
Factoring ili otkup potraživanja - alternativa
kreditnom zaduživanju
Većina poduzeća često se nađe u situaciji da plasman vlastitih
proizvoda i usluga na tržištu osigurava ili povećava davanjem povoljnih
uvjeta financiranja kupcima kao što su odogode plaćanje i prodaja uz
obročnu otplatu (robni kredit).
Takav pristup kupcima i tržištu za neke djelatnosti je čak neminovnost.
Poduzeće u pravilu treba novac za odvijanje normalnog poslovanja bez
zastoja (isplate plaća, nabavke dobara i usluga i dr.), a davanje odgoda
plaćanja prilikom prodaje roba ili usluga, ukoliko se primici od naplate
ne usklađuju sa dospijećem obveza, mogu uzrokovati financijske poteškoće
i probleme s likvidnošću.
Ovakvi problemi u poslovanju najčešće se premošćuju pozajmicama i
kreditima kod banaka, ali postoje i druga rješenja kao što je otkup
potraživanja ili factoring.
Kada koristiti factoring a kada bankovni
kredit?
Factoring kao oblik financiranja otkupom kratkoročnih nedospjelih
potraživanja po obavljenim isporukama može se isplatiti više nego
dodatno zaduživanje kod banaka, naročito ako:
-vaša djelatnosti ima dugačak
proizvodni ciklus a proizvodi se rade prema narudžbi i ugovoru sa
poznatim krajnjim kupcem odnosno proizvodi imaju osiguranu naplatu,
- vaša djelatnost i poslovna
politika su takvi da radi povećanja prometa trebate nuditi povoljne
financijske uvjete financiranja kupaca (obročno plaćanje).
Također, pojedine tvrtke kad se nađu u nedostatku novca na poslovnom
računu a nisu u situaciji da se mogu zaduživati, često traže od kupca
raniju naplatu uz diskont. No takav otkup potraživanja ima obično veliki
diskont.
Prilikom donošenja odluke o financiranju
kupaca svakako treba razmotriti sve opcije i izabrati najpovoljniju
obzirom na troškove financiranja, ali isto tako treba uzeti u obzir da
svako novo zaduživanje za pozajmice i kredite kod banaka ili trgovačkih
društava čini novi pritisak na buduću likvidnost uz mogućnost dolaska u
situaciju prezaduženosti i nelikvidnosti, te naposljetku ovrha i blokada
poslovnog računa.
Kreditiranje slabi bonitet tvrtke radi
dodatnog zaduživanja (smatra se da je tvrtka
prezadužena kada ukupne obveze - krediti i obveze prema dobavljačima i
ostalim vjerovnicima prelaze 1/2 vlastitog kapitala iskazanog u pasivi
bilance), dok factoring popravlja likvidnost i time bonitet tvrtke
jer omogućuje brži obrt potraživanja skraćivanjem vremena naplate
potraživanja te ujedno smanjuje potrebe za likvidnim sredstvima -
gotovim novcem jer je potreban iznos sredstava to manji što je brži
obrtaj potraživanja.
Financiranje isključivo
bankarskim kreditima, u situaciji gdje ste npr. ovisni o ažurnosti
naplate od vaših kupaca radi otplate kredita i gdje neažurnost u otplati
kredita uvijek rezultira povećanjem troškova kredita bilo radi zateznih
kamata bilo radi nužnosti reprogramiranja duga, može biti "dvosjekli
mač" i prijetnja likvidnosti vaše tvrtke.
Također spori obrtaj potraživanja odnosno dugi rok naplate potraživanja
(u hrvatskim tvrtkama prosječno vrijeme naplate potraživanja često
iznosi i po 6 mjeseci pa i više) povećava potrebu za dodatnim novcem pa
takve tvrtke često dospijevaju u situaciju nelikvidnosti (većina
poduzetnika pribjegava dizanju kredita tako dugo dok imaju uvjete ili
postoje nekretnine koje mogu ponuditi banci).
Prilikom donošenja odluke o tome da li prodati nedospjelo potraživanje
uz diskont i kamate ili realizirati kredit kod poslovne banke uz možda
povoljne ugovorne kamate, trebali biste sagledati i koliki je rizik da
kasnite s otplatama anuiteta banci, koliko Vam to povećava troškove
financiranja (zatezne kamate i veće bankovne naknade) a, ukoliko banka
zahtijeva hipotekarno jamstvo, postoji li opasnost da se, radi
eventualno neredovite otplate, banka naplati iz hipoteke na javnoj
dražbi. U slučaju hipoteke na cjelokupnu imovinu tvrtke, ovakav zajam,
ukoliko dođe do nemogućnosti vraćanja duga, prijetnja je opstanku
tvrtke.
Factoring ili otkup potraživanja vrši se na osnovu Ugovora o ustupanju
(cesiji) nedospjelih potraživanja, koji mora biti ovjeren od factora ,
prodavatelja - ustupatelja potraživanja i kupca - dužnika.
Factor može vršiti otkup potraživanja sa ili bez del kredere jamstava.
Ako faktor traži del kredere jamstvo tada on zadržava pravo regresa od
prodavatelja potraživanja u slučaju nemogućnosti naplate potraživanja od
prodavateljevog dužnika.
Ukoliko factor izvrši otkup potraživanje bez del kredere jamstva, tada
on preuzima i rizik naplate o dužnika, a isplata prodavatelju je
konačna.
Factori mogu biti banke, osiguravajuća društva i trgovačka društva koja
su povezana sa bankama ili osiguravajućim društvima.
Prednosti factoringa:
1. Factor u pravilu isplaćuje
predujam odmah po prihvaćanju potraživanja (kada je zadovoljan
bonitetom prodavatelja potraživanja i njegovog dužnika) koji se
ovisno o bonitetu kreće od 70 - 95 % vrijednosti potraživanja
(računa) prije dospijeća računa i prije nego se sam naplati, a
razliku isplaćuje po naplati potraživanja umanjenu za troškove
factoringa.
2. Factor može zahtijevati
osiguranje naplate mjenicom ili zadužnicom ali pojedina factoring
društva ne zahtijevaju posebno osiguranje naplate, već o otkupu
potraživanja odlučuju na osnovu boniteta prodavatelja potraživanja
i njegovog dužnika i urednoj poslovnoj - knjigovodstvenoj
dokumentaciji (vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija sukladno
Zakonu o računovodstvu: kupoprodajni ugovor / narudžba, račun,
dokument o isporuci robe / obavljenoj usluzi potvrđen od kupca).
3. Mogućnost 100% osiguranja od
gubitka prema svim odobrenim i otkupljenim potraživanjima (ako se
radi o bezregresnom faktoringu).
4. Mogućnost unaprijed određenih
limita za financiranje factoringom za svakog pojedinog kupca ovisno
o koeficijentu obrtaja potraživanja
5. Mogućnost sagledavanja
financijske situacije tvrtke unaprijed na bazi planiranih priljeva i
odljeva sredstava i poboljšanje likvidnosti.
6. Sredstva dobivena kao
isplata u factoringu ne tretiraju se kao kreditno zaduženje
i ne povećavaju zaduženost tvrtke u bilanci, čime se postiže
bolji bonitet u poslovanju.
|